Skrad
Skrad je u prošlosti bio malo kmetsko naselje koje je 1805. godine imalo 13 kuća, 14 obitelji i 144 stanovnika. Donji dio Skrada zvan Loka intenzivno se počeo razvijati nakon izgradnje Lujzinske ceste 1811. godine, dok se novi dio naselja na obroncima tustog vrha intenzivnije počeo razvijati i graditi šezdesetih godina prošlog stoljeća. I životinjski svijet je veoma bogat pa nije nikakva rijetkost u bujnim šumama ovog kraja sresti medvjeda ili plahu srnu. Zahvaljujući obilju vode i subalpskoj klimi, tu susrećemo pravo bogatstvo flore i faune. Prema posljednjem popisu stanovništva (2001) tu je stalno naseljeno 1.333 stanovnika koji žive u 517 kućanstava.
Zeleni vir
Područje Zelenog vira proglašeno je rezervatom prirodnih vrijednosti 1962. godine. Prvi se puta spominje 1884. godine kao izletište za hrabrije izletnike. Do izletišta Zeleni vir, koje se nalazi na 302 metra nadmorske visine može se doći iz nekoliko pravaca. Asfaltna cesta koja povezuje Skrad i Brod na kupi, iza sela Planina odvaja se prema Zelenom viru, ima nekoliko pješačkh i planinskih staza. Jedna staza vodi od željezničke postaje Skrad, pa treba prijeći željezničku prugu, a zatim nastaviti označenom stazom koja vodi kroz livade i šumarke u dolinu. Druga vodi jugozapadno pored željezničke postaje, pa zatim kroz šumu Jasle ponovno označenom stazom u kanjon Vražiji prolaz. Postoji još jedan prilaz izletištu uz potok Iševicu, a tim je putem moguć dolazak iz kupske doline. Ta je staza vrlo položita, pa je ona najpogodnija za bicikliste. Tim je pravcem moguće doći u neposrednu blizinu izletišta i autobusima. Na kraju ceste postoji i parkiralište za automobile. Od parkirališta, do Zelenog vira pješice se stigne za dvadesetak minuta.
Vražji prolaz
Druga atraktivnost je 800 metara dugačak kanjon Vražiji prolaz. Mnogi ga smatraju jednim od najljepših prizora u našoj zemlji. Kroz usku guduru-sutjesku, široku oko dva metra, među stjenama visokim stotinjak metara, probija se gorski potok Jasle. Voda je milenijima izjedala kamen da bi prokročila ovaj prolaz koji zapanjuje snagom vodene stihije i divljinom vrletnih stjena. Nad njim na metalnim nosačima usječenim u stjenu napravljeni su mostići i stepenice kojima se prolazi. Tu tek sredinom ljeta do korita pritoka mjestimice nakratko dopiru sunčeve zrake. Stjene su mjestimice pokrivene mahovinom, a na terasama po kojima se kreće divljač, najčešće divokoze ima trave i drveća.
Vražji prolaz koji se u prošlosti nazivao i vražja provalija, pjesnici su opisivali kao Danteov put u pakao. Prvi se puta spominje prohodnim za izletnike 1934. godine nakon što su izgrađeni drveni mostići, a prije toga bio je meta planinara koji su njime prolazili penjanjem uz pomoć klinova i drugih planinarskih pomagala. Od svog osnivanja do danas doživio je mnogo rekonstrukcija i preuređenja u interesu sigurnosti posjetitelja.
Spilja Muževa hižica
Na kraju Vražjeg prolaza nalazi se nova posebnost ovog atraktivng izletišta nazvana Muževa hižica. Ova spilja nalazi se iznad zaravni kojom završava Vražji prolaz, blizu kućica za odmor. Prema narodnoj predaji; za vrijeme najezde turaka oko 1525. tu se dijelom sklonilo stanovništvo ovog područja. Gospodar skupine ljudi koja se sakrila u spilju bio je muž - muškarac, pa je po tome i dobila naziv ''Muževa hižica''. Spilja je vrlo prostrana, dugačka je oko dvjesto metara i bogata je sigama. Na kraju spilje koji još nije u cijelosti istražen , nalazi se jezerce. U tom je jezercu približno u isto vrijeme kada i u Postojnskoj jami pronađena čovječja ribica.
Planinarski dom
Nakon dugotrajnog istraživanja možete se odmoriti i okrijepiti u planinarskom domu gdje će vam gostoljubivo osoblje ponuditi bogatu paletu gastronomskih proizvoda i pića. Odmoriti se možete pored objekta ili u lijepo uređenoj sali restorana.
