Park prirode Žumberak

Dvadeset kilometara zapadno od Zagreba su Alpe po mnogočemu, ali ne i po imenu. Žumberak je u modernom rječniku, prirodna granica Lijepe naše i Dežele. Žumberak je za mnoge mjesto koje (još) nisu posjetili, ali za Zagrepčane koji još tamo nisu otišli, jednostavno alarmantni znak smrtonosne lijenosti! Pješačke staze, planinarski putovi i dobro asfaltirana, razumno široka cesta, položeni su za sve radoznale i bistrooke koje još nešto može otrgnuti od prokletstva maloga ekrana (PME), hm.

Žumberak je prepun ljepota. Prateći najjednostavniji pravac kroz gorje, onaj kroz koji nas vode asfaltne vijuge, trajno se susrećemo s nekom od vodenih manifestacija. Potoci i oni manji toci, točići, brbljaju uz samu cestu. Posjetitelja će prožimati valovi radosti i jeze (što je valjda dobro za krvotok) zbog ubavosti prirodnih zavoja brborećih bujičica koje se smjenjuju s pokoljem najlon-vrećica po grmlju, podvodnim izbočinama radijalne i dijagonalne sorte (autogumama), ostacima picnic-posjeta (među kojima jedino samo šarenilo ima nekoga smisla...) i sličnim ostacima onih kojima kažimo to tako, mozak nije centralni organ.

Budimo potpuno nerazumno tolerantni - recimo ovako: hajde, nek' primitivci i prljaju, nek' je glupost i neiskorjenjiva, tu i tamo trebalo bi (a Treba Lobby je najjači lobby u nas...) učiniti nešto za mistični pojam zvani Turizam od kojega bi, kao, trebalo živjeti. Mala naselja karakterizira jedna sitnica, naime, tu svi poznaju sve. Nepojmljivim čudom, ne zna se tko baca stare gume ili čak karoserije u potok/šumu/okoliš; odakle se misteriozno prosuo otpad na skoro svakoj strmini; iz 'X-files:' Tko ispušta staro ulje i odbacuje kante od novoga na prigodnim zaravnima; kako i tko to treba spriječavati, kažnjavati, barem prijavljivati; Apsolutna je tajna tko je Onaj u Treba Lobby, čija je moralna ili poslovna ili logična ili kulturna obveza dovesti žumberački kraj (na Zemlji) u stanje i oblik u kojemu bi(smo) ga mogli turistički pokazivati ili čak eksploatirati, što u ovome trenutku doista zvuči kao science fiction.

Vjerovali ili ne, ovdje postoje nenaseljena sela (kolikogod to tužno i nevjerojatno zvučalo). Stanovništvo Žumberka potječe dijelom od Uskoka koji su se povlačili pred Turcima i naselivši lakše obranjivu geografiju, donijeli u ovaj kraj i dijalekt iz našega Primorja. Gledajući predivna prostranstva ovoga kraja, nameće se ideja: opremimo li, naprimjer, ghost villages ili Gespensterdörfer, barem vodom i strujom; iznajmimo ih na deset(ak) godina nerazornom turizmu. Neka to bude za volju produktivne svađe, neki penzionerski dom iz Münchena. Uvjeren sam da bi Hansel i Gretel za jednu sezonu uredili kuće, staze, cestice i vrtove i uspjeli privući najraznolikiju bulumentu zainteresiranih; od neizbježnih trgovaca do nekih daljnjih, stvarno dobrih ideja.