Park prirode Telašćica

Uvala Telašćica smještena je u središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora, u jugoistočnom dijelu otoka Dugi otok. Zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju, ova uvala, okružena s 13 otoka i otočića, a sadrži i šest otočića unutar uvale, proglašena je Parkom prirode 1988. Status zaštićenog područja dobila je još 1980. zahvaljujući svojem iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna te zanimljivom arheološkom nasljeđu.

Područje Parka prirode Telašćica je područje bogato suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne strane i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.

Tri temeljna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja: jedinstvena uvala Telašćica kao najsigurnija, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, u kojoj su 25 malih plaža, strmci otoka Dugi otok ili takozvane "stene", koje se uzdižu do 161 metar nad morem i spuštaju se u dubinu do 90 m, i konačno slano jezero "Mir" s ljekovitim svojstvima. Najslikovitiji među otocima je otok Katina, a najneobičniji zasigurno Taljurić. Ukupna površina Parka prirode je 70,50 km2 i to 25,95 km2 na Dugom otoku i susjednim otočićima te 44,55 km2 na moru. U okolini su predivne obrađene livade, a na brežuljcima bogata mediteranska vegetacija s oko 500 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom. Podmorski svijet broji preko 300 biljnih i 300 životinjskih vrsta.

Više od 2.500 sunčanih sati godišnje, srednja siječanjska temperatura viša od 7°C i srednja godišnja viša od 16°C, obilježja su klime tog prostora. Zimi more ima približno 13°C, a ljeti približno 23°C. O tome da je Telašćica od davnine napučen kraj svjedoče ostaci rimskih građevina u Maloj Proversi, kao i brojne predromaničke crkvice, među kojima se ističe crkva sv. Ivana u Stivanjem polju, a o tome da su počeci ribarstva u Hrvata započeli baš na ovim obalama svjedoči prvi zapis o ribarstvu s kraja X stoljeća. U Parku prirode moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova, te šetati po zanimljivim mjestima, a prekrasan pogled s vidikovca Grpašćak ne smije se propustiti. Ovo, te još mnogo toga, privuklo je i privlači posjetitelje u uvalu Telašćica, koja kao Park prirode Republike Hrvatske pripada visokoj kategoriji zaštićenih dijelova prirode, što ona i zaslužuje. U blizini Parka prirode Telašćica su i tri hrvatska nacionalna parka: NP Kornati, NP Paklenica i NP Krka, te dva parka prirode PP Vransko jezero i PP Velebit.

Jezero Mir

Jezero "Mir" nalazi se na jugozapadnom dijelu Parka prirode Telašćica. Jezero se smjestilo u uskom dijelu kopna između zaljeva Telašćica i otvorenog mora. Nakon zadnjeg ledenog doba došlo je do podizanja morske razine za otprilike 120 metara pri čemu se krška depresija ispunila morem, koje u nju prodire kroz brojne podzemne mikropukotine, osobito brojne sa sjeverne strane. Izvori mora se lako uočavaju za vrijeme plime. Dužina mu je otprilike 900 m, a najveća širina oko 300 m. Najveća dubina je 6 m. Jezero je slano jer je podzemnim kanalima povezano s morem. Salinitet mu je uglavnom viši od okolnog mora zbog izražene evaporacije i zatvorenosti jezera. U jezeru Mir uočene su vrlo male promjene razine vode jer su pukotine koje spajaju jezero s morem male propusnosti. Na jugoistočnom dijelu jezera za vrijeme olujnog juga dolazi do prelijevanja mora u jezero. Obala jezera je najvećim dijelom niska i stjenovita, s brojnim škrapama, dok se samo na krajnjem SZ dijelu mogu uočiti manje akumulacije pijeska. Dno jezera je u plićim dijelovima stjenovito, a u dubljim prekriveno pelitom, a na JI dijelu i fangom (ljekovitim muljem).

Temperaturne amplitude u jezeru znatno su izražene (ljeti do 33ºC, a zimi do 5ºC) pa je jezero ljeti toplije od okolnog mora, a zimi hladnije što je posljedica plitkoće jezera. Jezero je nadprosječno slano zbog isparavanja. Ovi ekstremni uvjeti su razlog biološkog siromaštva jezera. Osim planktona, u jezeru nalazimo samo nekoliko vrsta morskih organizama. To su: alge, glavoči, cipli, brancini, nekoliko vrsta školjkaša, puževa, desetonožnih rakova i rakova samaca i posebna vrsta jegulje (kajman ili bižat) koja naraste i do 3 kg.

Strmac

S vanjske strane uvale Telašćica uzdižu se okomite hridi u najistaknutiji strmac na Jadranskom moru – poznate dugootočke "stene". Strmac se proteže od rta Mrzlovica na SZ do padina Velog vrha na JI dosežući na Grpašćaku visinu od 161 m. Najveće dubine dosižu do 85m. Ovo područje bogato je zanimljivim biljnim i životinjskim svijetom te se uz stijene mogu promatrati dupini. Na samim stijenama pod morem žive različiti koralji, uključujući i danas već prorijeđene crvene koralje. Stijene su zanimljive i iznad mora jer na strmim liticama raste na primjer dubrovačka zečina, a ovdje je i najsjevernije stanište drvenaste mlječike. Na stijenama se gnijezdi sivi sokol Falco peregrinus, a uz njega, na strmcima se može susresti još i eleonorin sokol Falco eleonore. Zahvaljujući prisutnosti velikog broja jedinki ovih dviju zaštićenih vrsta Telašćica je uvrštena u Ornitološki značajna područja (Important Bird Area-IBA područja).

Na stijenama strmaca žive i dvije endemične vrste kopnenih puževa iz porodice zaklopnica: Dugootočka zaklopnica Delima edmibrani i Agathylla lamellosa. Dugootočka zaklopnica je do sada nađena samo unutar granica Parka pa bi je mogli smatrati njegovim endemom tj. stenoendemom Parka. .

Dubrovačka zečina rijetka je endemična vrsta. Prisutna je jedino u Hrvatskoj, na više lokaliteta, ali sa rijetkom populacijom: u okolici Cavtata te na srednjodalmatinskim i južnodalmatinskim otocima. Na području Parka prirode Telašćica ova vrsta javlja se u dvije podvrste: Centaurea ragusina ssp. ragusina koja se nalazi na strmcima i u uvali Čuška dumboka i Centaurea ragusina ssp. lungensis koja je prisutna samo na strmcima.

Duž strmaca u morskim dubinama nalaze se gorgonije Eunicella cavolinii i Paramuricea clavata, spužve poput vrste Axinella cannabina. U podmorju strmaca, do dubine od 20-ak m, prevladava životna zajednica fotofilnih algi koju čine alge Halimeda tuna, Acetabularia acetabulum, Padina pavonica i mnoge druge. Ovdje se, na većim dubinama, mogu naći i kolonije crvenog koralja Corallium rubrum koji je ugrožena vrsta. Na području strmaca živi nekoliko vrsta ježinaca, veliki broj različitih vrsta riba i rakova.

U podmorskim udubljenjima strmaca nalaze se polutamne špilje u kojima žive razne spužve, žarnjaci, koralji…